Divčibare – Maljen

Divčibare, planinarska markacija

Posle mesec i po dana provedenih uglavnom u stanu, uželela sam se planinskog vazduha. Tako da sam ove  nedelje preselila “kancelariju” na Divčibare. Trebalo je da bude blizu Beograda, da ima dobar internet i da bude komforan smeštaj.

Ovde se mnogo gradi, kuće su se proširile skoro po celom platou ali je još uvek manje urbano nego na Zlatiboru. Ipak je prirodnije,  centar se svodi samo na ulicicu koja ide do pijace.

Temperatura je sada samo nekoliko stepeni niža nego u Beogradu, snega ima pola metra i više ali je sve zaledjeno.

Pre nekoliko godina

Glavni putevi su čisti ali hodate često kroz polutunel čiji su vam zidovi do ramena. Obe ski staze rade i nije gužva. Kad je svež sneg, pogodno je za langlauf, ali još nema uredjenih staza. Štata jer blagi tereni bi bili idealni za laufanje.

Na Divčibare dolazimo bar jednom godisnje na 2 ili 3 dana. Nekad zimi a češće leti. Volim Divčibare zbog divnih predela, lepih staza za šetnju, prelepih zlatnih borova, breza, cvetnih livada… Za prvomajske praznike može da bude veoma lepo. Trava se već zeleni a medju krpama zaostalog snega su polja mrazovca, lep cvet koji liči na šafran. Nekada su ovde u maju livade bile prekrivene nepreglednim tepihom narcisa, te se on pojavljuje kao simbol Divčibara ali sada ga je sve manje.

Autobus iz Beograda polazi sa Lastine stanice, prvi je u 5h45 zatim u 9h, ide preko Valjeva i putuje oko 3h. Cena je 1100d za povratnu kartu. Povratak je u 10h45 i oko 14h45.

Iz Beograda se ide Ibarskom magistralom preko Lajkovca i Mionice (117 kilometra) . Iz Valjeva preko Rajkovića(38km) ili putem Valjevo Užice preko Kaone(37km).

Smeštaj. Apartmani u privatnom smeštaju su oko 2000 d za 2 osobe. Hotel Divčibare je renoviran, ima bazen i druge sadržaje.

Planinarski dom je levo na početku kad se dolazi od Mionice.

Ako imate sreće možete naići na ovakve prizore, kada su svi borovi ukrašeni srebrnim nakitom koji blješti na suncu.

Kad prodje sneg, moguće je napraviti vrlo lepu šetnju, ukrug oko platoa. Uglavnom je markirano, negde bolje , negde lošije. Predvidjeno je da se staza predje za 6 sati ali ja bih ipak preporučila da se to podeli na dva dela. Predeli su prelepi i šteta je ne skrenuti ponegde do vidikovca i uživati u pogledima. Zeleni tepisi vas mame da prilegnete i uživate osluškujući zvuke prirode.

Prvog dana deo od Golupca preko Ljutog Krša i Stražare pa nazad u centar.

Ljuti krš je meni najinteresantniji deo Divčibara, posle širokih cvetnih livada nisam očekivala da se odjednom nadjem nad pravom klisurom a nešto kasnije i na steni vidikovcu. Ovo je inače strogi rezervat prirode. Ovde se skreće sa kružne staze do vidikovca.

Sume su prosarane brezama

Drugog dana bi išli  od stare žičare do Crnog vrha, na Velika pleća i Kraljev Sto. Ovo je tako reći klasična tura. Od vrha žičare ide lepa staza, uglavnom po grebenu sa prelepim pogledima. Na ovoj turi često zastanemo a nekad i prilegnemo, zašto ne, i uživamo u lepotama. Desi se pa naidje neki domaćin sa stadom ovaca.

Golubac je kao parkić, lep travnjak i borovi. Do njega se dolazi od centra pored starog hotela Maljen ili od dečjeg odmarališta Stevan Filipović. Dalje markacija nije bila baš najbolje održavana ali na divčibarskim livadama se teško možete izgubiti.

Divčibare su visoravan koja je oivičena vrhovima, na zapadu je Golubac (1050м) и Paljba (1051м), Crni Vrh (1096 м) je na jugu a Kraljev sto (1103m) na severu . Dobio je naziv po tome što je ovde bio glavni štab Cara Dušana.

Put koji vodi ka novoj ski stazi

Sledeće brdo je takodje livada sa lepim pogledom a zatim se sa nje spuštamo u šumu pa strmo dole pored jednog seoskog domačinstva do potoka. Ovde nam je karta pomogla da nadjemo markaciju . Zatim opet strmo uzbrdo do vrlo interesantnog malog vidikovca sa pogledom na klisuru Crne Reke. Ovde je strogi rezervat prirode. Do ovog mesta se može doći i od asfaltnog puta koji ide do dečjeg odmarališta. Tako da bi kraća varijanta bila da se ne ide na Golubac, nego direktno desno ka Ljutom Kršu. Odavde markacija vodi desno dole do reke.

Mart 2012, pri kraju asfaltnog puta u pravcu Crnog Vrha

Tu se obično malo zadržimo, pogledamo slapove koji su nizvodno. Staza vodi preko reke pravo uzbrdo. Nešto kasnije se lepo uredjena staza odvaja levo ka steni a kružna staza nastavlja desno ka Stražari. Od Stražare se možemo vratiti nazad ka cetntru preko diplomatskog naselja ili nastaviti ka planinarskom domu.

Vila Marina

Ulaz u kuću u kojoj sam bila smeštena

Tag:,   Text: Kris
Ostali clanci sa slicnim temama:

-> Vikend izlet na Rudniku
-> Avala za početnike
-> Slapovi Sopotnice